Okrugli stol u organizaciji Turskog instituta za ekonomska i politička istraživanja (TEPAV)
Ankara, 22. studenoga 2010. godine
Međunarodna zajednica je na strani bosanskohercegovačkih građana
Dame i gospodo,
Kao što mnogi od vas znaju, prošle godine, tijekom posjeta ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutoglua u Sarajevu je otvoren Kulturni centar „Yunus Emre“. To je prvi od niza centara koje Fondacija „Yunus Emre“ planira voditi izvan Turske.
Jasno je da ovaj centar u Bosni i Hercegovini odražava tijesne povijesne i kulturološke veze između Turske i Balkana. No, ovaj centar još više odražava vrst kulture koja se tradicionalno njeguje u jugoistočnoj Europi i koja se reflektira u duhovnom humanizmu poezije Yunusa Emrea.
Emre je napisao mudre i naoko jednostavne stihove koji kažu:
„Voda iz iste fontane
Ne može biti i gorka i slatka“
ponavljajući, u ovom slučaju, Poslanicu svetog Ivana iz Novog zavjeta.
Svi smo mi voda iz iste fontane, bez obzira na našu etničku ili vjersku ili političku pripadnost.
Stranci ponekad pretpostavljaju da bi toj istini trebali podučiti narode na Balkanu, no ta istina je utkana u samo tkivo balkanske kulture i u području jugoistočne Europe se već stoljećima poštiva.
Ova regija je raznolika kao i bilo koja druga regija europskog kontinenta i njezin prosperitet i sigurnost bit će izgrađeni zbog te raznolikosti, a ne njoj unatoč – jer je solidarnost naroda i zajednica različitih vjerskih opredjeljenja i različitih kultura obično kreativnija, otpornija i fleksibilnija od puke solidarnosti među onima koji vjeruju u iste stvari i poštuju istu tradiciju.
I kao što postoji matrica po kojoj funkcioniraju kulture u ovoj regiji, tako i među glavnim partnerima u regiji postoji niz raznolikih tradicija i interesa.
Sve veći angažman Turske u diplomaciji Zapadnog Balkana evoluirao je tijekom proteklih godina i u ovom multikulturnom kontekstu se pokazuje uspješnim. Turska i drugi međunarodni akteri mogu tome dati svoj specifičan doprinos.
Diplomatska revolucija
Zajednička težnja svih zemalja Zapadnoga Balkana da osiguraju članstvo u EU prerasla je u ono što se s pravom može opisati kao diplomatska revolucija.
Susjedi Bosne i Hercegovine pokrenuli su proces zbližavanja, koji predvode Zagreb i Beograd. Tijekom 2010. godine bili smo svjedoci značajnih poteza i inicijativa sa ciljem da se povuče linija između tragedije koja se desila u prošlosti i mogućnosti koje nude sadašnjost i budućnost.
Od zemalja van regije, Turska je dala ključan doprinos ovom diplomatskom zbližavanju i želio bih iskoristiti ovu priliku da javno izrazim koliko međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini cijeni predanost, kreativnost i produktivan stav koji su pokazali predsjednik Gül, premijer Erdogan i ministar vanjskih poslova Davutoglu.
Na terenu sam izgradio odnos bliskosti i suradnje sa veleposlanikom Vefahanom Ocakom i to je bilo od neprocjenjive vrijednosti za obavljanje mog posla, kako visokog predstavnika, tako i posebnog predstavnika EU.
Možda bih se u ovom trenutku mogao pozvati na povijesni afinitet koji kao austrijski diplomat imam prema svome turskom sugovorniku što se tiče rada u Bosni i Hercegovini. Iz očitih povijesnih razloga mi dijelimo i neke prednosti i neke mane.
Mane proistječu iz činjenice da su naše zemlje prije mnogo vremena imale ulogu okupatora u toj zemlji. Shodno tome, ljudi su razumljivo osjetljivi oko uloge koju imamo danas.
No, to je pitanje osjećaja, ništa više od toga. Iskustvo pokazuje da, ako i mi pokažemo da radimo s osjećajem, nema razloga zašto bi nas povijest sprječavala u našim sadašnjim naporima da damo učinkovit doprinos rješavanju nekih od problema BiH.
Prednosti naše zajedničke prošlosti su da imamo određeni afinitet prema Bosni i Hercegovini i njezinoj kompleksnoj kulturi, zbog toga što su naše zemlje u određenom trenutku imale izravan utjecaj na razvoj te kulture.
Napredak
Petnaesta obljetnica Daytonskog mirovnog sporazuma je dobra prilika da se uradi analiza, da se ispita šta je postignuto u Bosni i da se razmotri put naprijed.
Više od desetljeća, jako vodstvo međunarodne zajednice, koje je koordinirao OHR, osiguravalo je značajan napredak – značajno veći napredak, mislim, no što je i jedna od potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma smatrala mogućim.
Kraj neprijateljstava i značajan povratak izbjeglih spada u ta postignuća. Tijekom prve četiri godine nakon Daytona bili smo svjedoci „normaliziranja“ političkih diskusija. Govor mržnje, koji potcrtava podjele i hrani animozitet i strah, nije više bio prihvatljiv.
Pored obnove infrastrukture, koja je u velikoj mjeri završena do početka novog desetljeća, Bosna i Hercegovina je postigla značajan napredak u izgradnji gospodarstva koje se bitno razlikuje od modela koji se uglavnom oslanja na tešku industriju, kakav je postojao prije sukoba.
Do početka globalne recesije zemlja je bilježila najveću stopu ekonomskog rasta u jugoistočnoj Europi. Konvertibilna marka ostaje najstabilnija valuta u regiji, a uspješne reforme, poput uvođenja najmodernijeg sustava PDV-a, omogućile su razvoj stvarne poduzetničke tržišne ekonomije.
Danas je Bosna i Hercegovina efikasna članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Ukratko, očito je da je BiH prošla kroz duboku transformaciju, posebno tijekom prvih jedanaest godina nakon Daytona.
Nažalost, nakon ove pozitivne putanje došlo je do negativnog preokreta.
Uznemirujući razvoj događaja
Unatoč pozitivnom razvoju događaja koji sam opisao, trenutačna realnost Bosne i Hercegovine je uznemirujuća.
Dok je na području Zapadnoga Balkana sve brže dolazilo do diplomatskog približavanja, u Bosni i Hercegovini se pojavio suprotan trend. Reformski proces se zaustavio, čak je došlo i do pokušaja da se ponište reforme koje su provedene i od kojih građani već imaju koristi.
Ovo je djelomice prouzročeno ponovnom pojavom etničkog šovinizma, koji je bio u potpunosti diskreditiran katastrofalnim sukobom.
Nije slučajnost što ponovno rađanje nacionalizma iznova prati siromaštvo i kriminal.
Globalna recesija nije jedini krivac za pad životnog standarda i povećanje nezaposlenosti. Ovo je prouzročila politička paraliza i namjerna opstrukcija zakonodavnih mjera koje bi pomogle da se ublaže posljedice recesije.
Prema tome, prioritet Bosne i Hercegovine danas mora biti okončanje začaranog kruga u kojemu se materijalni interesi građana sustavno žrtvuju za političke interese male manjine.
Šačica političkih lidera možda vjeruje da ima interes u podrivanju oporavka Bosne i Hercegovine i jačanju vlastite pozicije oko jednog malog centra moći.
Ova strategija je isprobana ranije i završila je katastrofalno.
I ponovno će završiti tako.
Novi početak
Međutim, još nije kasno da lideri u Bosni i Hercegovini napuste ovaj pristup koji vodi u ćorsokak. Ja sam proteklih tjedana nekoliko puta ponovio da izbori u listopadu nude mogućnost novoga početka u političkim procesima.
Ovaj novi početak može donijeti ogromnu korist građanima, osobito u svjetlu poboljšanoga regionalnog okruženja.
Nitko u Bosni i Hercegovini ne želi da naredne četiri godine budu godine konfrontacije i neproduktivnosti kao što su bile protekle četiri. Građani hoće napredak, a ne paralizu. Integraciju, a ne daljnje podjele.
U konačnoj analizi, na građanima je da odluče koliko će popuštati svojim liderima.
S druge strane, nema razloga zašto bi mala grupa političara odlučivala o tome koliko mnogo ili koliko malo koristi će građani Bosne i Hercegovine imati od euro-atlantske integracije.
Program euro-atlantske integracije je uspostavljen koncenzusom koji je uvijek imao eksplicitnu i prevladavajuću potporu šire javnosti.
Niti jedan političar nema pravo da uvjetuje težnje četiri milijuna ljudi vlastitim uvjetima.
Bosna i Hercegovina ide naprijed putem koji će je odvesti u puno članstvo NATO-a i Europske unije kao prosperitetnu, sigurnu i suverenu državu.
Oni koji žele zaustaviti ovaj put u raskoraku su sa ogromnom većinom vlastitog naroda i sa međunarodnom zajednicom.
Sastavni dijelovi poslijeratnog oporavka i euro-atlantske integracije nalaze se u samim temeljima Daytonskog mirovnog sporazuma.
Daytonski mirovni sporazum potvrđuje i garantira teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, posebice u Aneksu 4 Ustava BiH.
Dayton također predviđa postojanje stabilizacijskih snaga NATO-a – današnji EUFOR – i pozicije visokog predstavnika kao najvišeg autoriteta u tumačenju i osiguranju provedbe Sporazuma. To je dužnost koju ja obavljam danas. To je dužnost koja će se nastaviti sve dok bude potrebno.
U potpori napretku ove zemlje, njezinom suverenitetu i razvoju kao prosperitetne i sigurne tržišne ekonomije, međunarodna zajednica je očito na istoj poziciji kao i građani Bosne i Hercegovine. Ja ne vidim nikakvog razloga zašto bismo se mi osjećali bojažljivim i obazrivim u svezi s ovim.
Ugovor
Nedavna odluka Europske unije da uvede bezvizni režim za građane Albanije i Bosne i Hercegovine je značajna jer zvanično potvrđuje ugovor koji postoji između Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana.
Očito je da ukidanje viznog režima ima praktične posljedice – time će se povećati broj putovanja između ove dvije zemlje i EU, imat će pozitivan utjecaj na gospodarstvo u regiji, osobito zato što će poduzetnicima olakšati kretanje među tržištima.
Ali čak i više od ove praktične koristi, ova odluka ponovno potvrđuje povijesnu opredijeljenost Europske unije da Zapadnom Balkanu otvori svoja vrata.
Tvrdnje da Europa tek verbalno podržava proširenje na jugoistok, ili da se program integracije sastoji od nemogućih ili nepravednih uvjeta, nisu istinite.
Proces integracije uključuje usvajanje pravosudnih, socijalnih, ekonomskih i političkih normi koje su donijele mir i prosperitet za 500 milijuna građana Europske unije. Kada uvjeti budu ispunjeni – kao što pokazuje i slučaj liberaliziranja viznoga režima – praktične prednosti za građane brzo će uslijediti.
Nema ničeg nejasnog ili nepravednog u vezi s ovim.
U posljednjem Izvješću Europske komisije o ostvarenom napretku ustanovljeno je da Bosna i Hercegovina nije provela ključne elemente dogovorenog programa – uglavnom zato što su neki politički lideri svjesno nastojali ugroziti ovaj proces.
Kao posljedica takve domaće političke strategije, građani Bosne i Hercegovine morali su čekati duže od drugih prije nego što su došli u priliku da iskoriste prednosti bezviznog režima, a još uvijek nemaju pristup velikom broju prednosti koje bi inače mogli uživati.
Put do željene destinacije
Velika količina političke energije potrošena je na argumente u svezi s nastavkom rada OHR-a. Zanimljivo je da su oni koji su bili najglasniji u pozivima na zatvaranje OHR-a također predvodili opoziciju koja se suprotstavljala ispunjavanju uvjeta koji bi omogućili zatvaranje OHR-a.
Vijeće za provedbu mira definiralo je kriterije za zatvaranje OHR-a prije gotovo tri godine, te su se do sada mogli poduzeti potrebni koraci.
No, ti koraci nisu poduzeti, a to je dokaz da domaći politički establišment nije bio u stanju profesionalno i učinkovito raditi u ime građana Bosne i Hercegovine.
OHR može i nastavit će vršiti ulogu koja mu je dodijeljena mirovnim ugovorom sve dok se ne ispune ciljevi i uvjeti za njegovo zatvaranje. OHR može nastaviti svoj rad zajedno sa ojačanim prisustvom EU.
Nikada nisam krio da smatram da je period redovnog korištenja bonskih ovlasti kao zamjene za rad lokalnih vlasti definitivno iza nas. Ali u isto vrijeme, međunarodna zajednica, kao jamac Daytonskog sporazuma, i moj ured, kao glavni autoritet za tumačenje tog sporazuma, imaju ovlasti i vršit će te ovlasti kako bi spriječili svaki pokušaj osporavanja mirovnog sporazuma.
Pregovori o ustavnoj reformi koji se moraju nastaviti u narednim mjesecima mogu rezultirati nekim rješenjima za nefunkcionalnu državnu vlast, čiji su rezultati rada nedovoljni i koja je kontinuirani međunarodni angažman u domaćoj politici učinila potrebnim.
Kao što znate, osnovna premisa ove reforme jest da se osigura da svaki građanin Bosne i Hercegovine uživa ista temeljna građanska i politička prava kao građani u Europskoj uniji.
I ovdje je pjesnik Yunus Emre, koji je pisao prije više od sedam stoljeća, iskazao temeljan zdrav razum, nešto što bi se moglo primijeniti u velikoj mjeri u većini zemalja svijeta danas:
Gledaj na sve ljude kao na sebi ravne,
napisao je Yunus Emre
Gledaj na skromne kao na heroje.
Heroji u Bosni i Hercegovini su četiri milijuna građana koji su stoički trpjeli velike teškoće jako dugo. Međunarodna zajednica je na strani ovih četiri milijuna građana i nastavit ćemo da radimo sve što je u našoj moći kako bismo im omogućili da stignu na svoju željenu destinaciju, kao građani suverene, prosperitetne i sigurne države koja je u potpunosti integrirana u Europsku uniju.
Hvala vam.