Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za provođenje mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduslov za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;
Imajući u vidu sve učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu sudstva kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za provođenje mira 28. februara 2002. godine, napore koji se, između ostalog, ogledaju u donošenju novih krivičnih zakona i jačanju sudskih i tužilačkih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući da u Zakonu o pomilovanju nedostaju zahtjevi demokratskih načela transparentnosti, opravdanosti i izvršne odgovornosti jer se njime licu omogućuje da bude oslobođeno čak i od krivičnog gonjenja, čime se građani Bosne i Hercegovine dovode u nejednak položaj pred licem zakona;
Konstatirajući takođe da takva situacija može dovesti do toga da se određeni broj pomilovanja daje unaprijed, što bi značilo imunitet od gonjenja i ekstremnu neodgovornost;
Vodeći stoga računa o potrebi da se osigura poštivanje sudskih odluka transparentnost i javnost u krivičnopravnom sistemu;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o pomilovanju Republike Srpske
(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 32/94 i 2/95)
koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj zakon se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Republike Srpske, na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo , 26. novembar 2004. Paddy AshdownVisoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju
Republike Srpske
Zakon o pomilovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 32/94 i 2/95) mijenja se i dopunjuje kao slijedi:
Član 1.
U članu 2. tačka 1. riječi: “oslobođenje od krivičnog gonjenja ili” brišu se.
Član 2.
U članu 5. stav1. riječi: “ili po službenoj dužnosti”, brišu se.
Stavovi 3. i 4. brišu se.
Član 3.
Član 6. briše se.
Član 4.
U članu 9. stav 3. briše se.
Član 5.
Član 14. briše se.
Član 6.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.