Koristeći se ovlastima koja su mi data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni potrebnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi s civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI. 2. Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao potrebnim”, u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Pozivajući se nadalje na točku 12.1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživo gospodarstvo koje je u stanju privući i zadržati strane i domaće ulagače;
Imajući u vidu sve učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu sudstva kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. veljače 2002. godine, napore koji se, između ostalog, ogledaju u donošenju novih kaznenih zakona i jačanju sudačkih i tužiteljskih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući da je Zakon o pomilovanju Bosne i Hercegovine, kojim je predviđena mogućnost da se osoba oslobodi gonjenja, a osuđeni izvršenja kazne, stupio na snagu 18. rujna 2004. godine;
Konstatirajući također da se Zakonom o pomilovanju ne predviđa jasan postupak po kojem se daje pomilovanje i da bi zbog toga moglo doći do niza proizvoljno datih pomilovanja;
Vodeći stoga računa o potrebi da se osigura transparentnost i javnost procesa davanja pomilovanja koji će sadržavati standarde koji će onemogućiti da se odlukama izvršne vlasti neopravdano dovedu u pitanje odluke pravosudnih institucija;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o stavljanju van snage Zakona o pomilovanju
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 42/04)
koji se nalazi u privitku Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj zakon se objavljuje na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 26. studeni 2004. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
Zakon o stavljanju van snage Zakona o pomilovanju
Članak 1.
Zakon o pomilovanju (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 42/04) prestaje važiti danom stupanja na snagu ovog zakona.
Članak 2.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.