Govori

Nakon stjecanja nezavisnosti, Latvija je mogla nastaviti s tranzicijom ka tržišnoj demokraciji i integraciji u evroatlantske strukture. U Bosni i Hercegovini to traje duže i sam proces je opterećen teškoćama, ali smo na istom putu i odlučni smo u namjeri da postignemo isti cilj.

Ovi dani su posebni za Bosnu i Hercegovinu jer će ova zemlja 22. maja obilježiti 20. godišnjicu prijema u članstvo Ujedinjenih naroda, zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom.

Tema ove serije predavanja – Zapadni Balkan i Evropska unija – ispravno i korisno stavlja evropsku integraciju u regionalni kontekst, umjesto da taj proces razmatra zasebno za svaku zemlju.

Uspješna integracija Bosne i Hercegovine u evroatlantske strukture je nezaobilazan element dugoročne razvojne strategije Evropske unije – što je opća tema ovog foruma – i nezaobilazan element odnosa Evropske unije sa njenim susjedima – što je konkretna tema naše jutrošnje panel diskusije.

Provođenje promjena u Bosni i Hercegovini u posljednjih šesnaest godina išlo je teško i – posebno u ranim godinama – često je bilo mučno. Oni koji su trpjeli te muke su četiri miliona napaćenih građana ove zemlje. Ali muke nisu bile uzaludne. Postignuto je puno.

Uprkos teškim okolnostima u kojima je postignut, taj sporazum je šesnaest godina uspio održati mir u BiH. Ovo je važan uspjeh. Istovremeno, dugotrajan mir – unutar jedne zemlje i među državama – je prirodno stanje. Ono se razvija kroz kompleksne sociološke, kulturološke, ekonomske i političke aktivnosti.

Međutim, od mog posljednjeg izvještaja, u Bosni i Hercegovini i dalje imamo na sceni političku stagnaciju i nazadovanje. Kada sam vam se prošli put obratio u maju ove godine, bio sam primoran podnijeti specijalan izvještaj u kojem su detaljno navedena ozbiljna kršenja odredbi Dejtonskog sporazuma od strane jednog od dva bosanskohercegovačka entitet [...]

Svijet se bitno izmijenio nakon 1997. godine kada su ovdje poginule naše kolege. Bosna i Hercegovina je napredovala – presporo u nekim važnim područjima, ali ipak je postignut stvaran napredak.

Otkad sam u martu 2009. godine preuzeo funkciju visokog predstavnika i specijalnog predstavnika u Bosni i Hercegovini tri puta sam posjetio Tokio i tokom svake posjete sam sudjelovao u razgovorima na ovom Institutu. Smatram da ovi susreti imaju neprocjenjiv značaj za sticanje boljeg razumijevanja japanskih ciljeva na Zapadnom Balkanu, ali služe i k [...]