Obraćanje visokog predstavnika Vijeću sigurnosti UN-a

UVOD

Gospođo predsjednice, ekselencije, dame i gospodo,

Kada sam vam se obratio prije nekih šest mjeseci, bili smo suočeni sa situacijom koju su mnogi opisivali kao političku krizu. Drago mi je da vas danas mogu informirati da se situacija vidljivo promijenila. Ova zemlja je načinila značajan korak prema stabilizaciji političke situacije. Ona se nalazi na ivici potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, i kreće se prema članstvu u NATO-u.  Vjerovatno ste sa ovim detaljnije upoznati iz mog najnovijeg izvješća Vijeću sigurnosti UN-a1.

Osim toga, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je u veljači postigao konsenzus glede nekoliko jasnih uvjeta za tranziciju Ureda visokog predstavnika na Ured posebnog predstavnika Europske unije.

Veoma je lako izgubiti se u mikrokozmosu etnički opeterećene politike u BiH. Međutim, mi moramo biti usredotočeni na širu sliku, i nadam se da ćete iz moga izvješća moći dobiti jasnu sliku o ukupnoj situaciji.

Radi jasnoće, htio bih podijeliti moje obraćanje u tri dijela:

·        Prvo bih želio da vas informiram o razvoju situacije i tome šta je postignuto u vremenu od kada sam ovdje bio zadnji put.

·        Nakon toga bih htio izložiti gdje se sada nalazimo.

·        I na kraju, želim vam predstaviti buduće izazove sa kojima se suočavamo u Bosni i Hercegovini.

RAZVOJ SITUACIJE I POSTIGNUĆA

Prvi zadatak u periodu izvješćivanja bio je riješiti političku krizu do koje je došlo u studenom. Krajem tog mjeseca, pregovori koje sam vodio sa stranačkim liderima rezultirali su sporazumom o izmjenama u cilju unapređenja učinkovitosti postupaka glasanja u Parlamentu BiH i Vijeću ministara.

Moj drugi prioritet je bio pomoći BiH da načini pomake da bi mogla doći do potpisivanja  Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Europskom unijom. EU je pozdravila ovaj dugo očekivani sporazum parafiranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 4. prosinca, a puno potpisivanje Sporazuma je uvjetovano donošenjem u parlamentu dva zakona iz oblasti reforme policije.

Uprkos kasnijem odbijanju Mostarskog sporazuma od strane jedne od vodećih bošnjačkih stranaka, Parlament BiH je 16. travnja konačno uspio usvojiti ova dva zakona. Sa ovim zakonima i sa zadovoljavajućim pomacima glede svih drugih uvjeta koji su potrebni za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, komesar EU Ollie Rehn je preporučio državama članicama EU da se Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa BiH potpiše. Potpisivanje ovog Sporazuma će se izvršiti 16. lipnja na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica EU, u Luksemburgu.

Ovo je bila teško dobijena bitka za čije pregovaranje je bila potrebna stalna uključenost međunarodne zajednice i lobiranje.  

Međunarodna zajednica je u veljači načinila značajan korak naprijed u utvrđivanju svoje strategije za tranziciju OHR-a. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira sastao se kako bi razmotrio cijeli niz pitanja, ali se usredsredio na postizanje dogovora o strategiji za tranziciju OHR na Ured specijalnog predstavnika EU, utemeljenoj na ispunjenju određenih uvjeta. Vijeće za provedbu mira je postiglo jednoglasan dogovor o strategiji koja se temelji na pet ciljeva i dva uvjeta koje organi BiH moraju ispuniti prije realizacije tranzicije. 

Pet ciljeva koje organi BiH treba da realiziraju prije tranzicije su:

1. Prihvatljivo i održivo rješenje podjele državne imovine
2. Prihvatljivo i održivo rješenje vojne imovine
3. Kompletna provedba Finalne arbitražne odluke za Brčko
4. Fiskalna održivost
5. Zaživljavanje vladavine zakona

Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je usaglasio stav da je  potrebno ispuniti još dva uvjeta: potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira.

Jedan od uvjeta iz cilja «zaživljavanje vladavine zakona», usvajanje Zakona o boravku stranaca i azilu, ispunjen je početkom travnja. Krajem ožujka potpisan je sporazum između državnih i entitetskih organa o pokretnoj vojnoj imovini. Ovo je doprinijelo da BiH dođe u fazu intenziviranog dijaloga sa NATO-om na samitu u Bukureštu, čime je načinjen još jedan važan korak prema članstvu u NATO-u. Također je došlo do pomaka i po drugim pitanjima, i očekujemo dalje rezultate tijekom ljeta.

Iako su sva ova proritetna reformska područja već odavno uspostavljeni ciljevi i sve su ih prethodno kao obveze prihvatili organi BiH, njihova realizacija neće biti laka. 

Nakon proglašenja neovisnosti Kosova, neki analitičari su očekivali da će doći do porasta političkih tenzija u BiH. Međutim, reakcije javnosti su bile relativno blage. Javni red i mir je održan, i zasigurno nije bilo zvanične potpore za ekstremnije manifestacije srpskog gnjeva povodom konačnog proglašenja neovisnosti Kosova. Javne demonstracije protiv proglašenja neovisnosti Kosova u Republici Srpskoj su bile relativno slabe i pod kontrolom policije RS.

Lideri Republike Srpske su, međutim, zvanično uspostavili vezu između budućeg statusa RS i statusa Kosova. Krajem siječnja, vladajuća stranka u Republici Srpskoj, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), pozvao je na transformaciju BiH u asimetričnu federaciju (ili konfederaciju), tvrdeći da Republika Srpska ima pravo, navodno utemeljno na Povelji UN-a, na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Narodna skupština RS je čak i povisila ulog kada je u veljači usvojila rezoluciju kojom se izjašnjava da RS smatra da ima isto pravo da svoj budući status uredi referendumom. U rezoluciji se navodi da će se ovo pravo iskoristiti ukoliko većina zemalja članica EU prizna neovisnost Kosova. Ovo je bio prvi put da je neka institucija Republike Srpske postavila ovakav zahtjev.

Ja sam reagirao na ovo izjavom za javnost, naglasivši da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata država čiji suverenitet i teritorijalni integritet su zagarantirani Daytonskim mirovnim sporazumom. Entiteti u Bosni i Hercegovini nemaju pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine. Isto tako, ne postoji pravo na temelju kojeg se može tražiti ili pozivati na ukidanje entiteta.

Pozicija Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira isto tako je bila eksplicitno jasna kada je jednoglasno izrazilo «duboku zabrinutost glede zvaničnih poziva na otcjepljenje», dodavši da «čvrsto naglašava da na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma jedan entitet nema pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine».

Općenito gledajući, oba entiteta i dalje nastoje realizirati sopstvene planove na račun države. Sa obje strane je upućen veliki broj retoričkih napada na državne institucije, uključujući i državno pravosuđe i javne RTV servise.

Republika Srpska je potpisala, i to bez ustavne nadležnosti, sporazum sa Republikom Srbijom, omogućivši Vladi Srbije da izgradi most na rijeci Savi. Republika Srpska je također nezakonito usvojila zakon kojim sebi daje pravo na izdavanje financijskih obveznica – što je ponovo jasna državna nadležnost. 

Vlada Federacije BiH je nastavila da povećava isplate boračkoj populaciji i druga socijalna davanja, uprkos čestim upozorenjima MMF-a i Svjetske banke da niti entitetska niti državna vlada u srednjeročnom periodu neće imati potrebna sredstva za to. Ministar financija Federacije BiH je već upozoravao da je Federacija blizu bankrota, i da nije u mogućnosti ispuniti ove obveze. Dodatno je zabrinjavajuće i to da su bošnjačke stranke preglasale hrvatske zastupnike i u Vladi i u Parlamentu kako bi se odobrila povećanja isplata boračkoj populaciji. Ovakva odluka je zaoštrila političke napetosti između dvije etničke skupine i ukazuje na šire zabrinutosti glede položaja Hrvata u Federaciji. 

Trebao bih također pomenuti da su nedavano upućeni pozivi od strane trojice visokih bošnjačkih političara na otcjepljenje Srebrenice od RS bili jasne antidaytonske izjave i samo su doprinijele zaoštravanju napetosti sa Srbima.

Glede suradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), i ovaj Sud i Evropska komisija procjenjuju da je suradnja BiH sa Sudom zadovoljavajuća. Ja dijelim ovaj stav, ali sam i dalje spreman da pomognem Međunarodnom sudu u ispunjavanju svoga mandata ukoliko to zatraži.

Tijekom travnja naša pozornost je još jednom bila usmjerena na Srebrenicu pošto su postojale bojazni u svezi s učešćem Bošnjaka koji se još nisu vratili u Srebrenicu na predstojećim općinskim izborima.

Kao posrednici, zajedno sa nekim članovima međunarodne zajednice, prije dva tjedna smo pomogli lokalnim vlastima da usvoje izmjene i dopune Izbornoga zakona BiH čime je omogućeno da se sve osobe koje su živjele u Srebrenici prije rata registriraju za glasovanje u ovoj općini bez obzira na to gdje trenutačno žive. To je predstavljalo značajan događaj u suštinskomu smislu, ali isto tako i u smislu činjenice da je postignut cjeloviti dogovor oko tako osjetljivoga pitanja. To je ona vrsta političke zrelosti koju trebamo češće vidjeti. I to ne samo kad se radi o Srebrenici već i svim političkim izazovima sa kojima će se zemlja sučeliti.

GDJE SMO SADA

To je trenutačno stanje.

Kao što sam konstatirao glavno priznanje napretka zemlje je činjenica da će BiH za par tjedana staviti potpis na prvi značajan korak u procesu integracije u EU.

To je događaj od velikoga značaja za zemlju.

Sada nije pitanje da li se želi daljnja integracija u Europsku uniju – pitanje je kako i kada će to biti postignuto. Napredak neće doći sam od sebe. Naporan rad i teški kompromisi obilježavaju daljnji put.

Iz iskustva svoje zemlje znam da ne treba potcjenjivati izazove koje donosi članstvo u EU.

Konačno, zemlja i njena politička klasa moraju imati viziju sebe kao člana EU koji je zaslužio pravo da stane rame uz rame sa drugim članovima EU.

Mi, kao međunarodna zajednica, imamo ulogu i moramo je odigrati profesionalno. Program integracije u EU i perspektiva euro-atlantske integracije predstavljaju jedini naš pozitivni način utjecaja kako bi ohrabrili političku elitu da prevaziđe međusobne razlike, postigne koncenzus i napravi reforme.

Međutim, moramo biti svjesni toga da u BiH postoji nešto što je konkurencija programu Europske unije. Nacionalizam je i dalje jak, i predstojeća kampanja za općinske izbore dovest će do češće uporabe podrivačke retorike. Nažalost ne trebamo imati bilo kakovih sumnji da se ne radi o kratkoročnomu fenomenu. Nacionalistička politika je uvijek prisutna, konstantno stvarajući podvodnu struju koja udaljava od pozitivne dinamike Europske unije. Jednostavna matematika je: nacionalizam znači glasove i predstavlja uspješan recept za dobijanje izbora. I činjenica je da je sve do nedavno integracija u EU plaćala kolateralnu štetu te kalkulacije.

Da bi se izbjegli daljnji sporovi potreban je strateški dogovor o raspodjeli nadležnosti između države i entiteta kako bi se BiH mogla fokusirati na svoj proces integracije u EU.

Na koncu, to je ono što želi stanovništvo BiH. Oni istinski žele da se pridruže Europskoj uniji. Oni su Europljani cijelim svojim bićem i trebamo im pomoći da tamo dođu.

Jasno je da ostaje mnogo posla.

Moj prioritet u budućemu periodu biće da pomognem vlastima da postignu daljnji napredak po pitanju 5 ciljeva i dva uvjeta za zatvaranje OHR-a. Što se tiče tranzicije OHR na EUSR, lipanjski sastanak Upravnoga odbora Vijeća za implementaciju mira vjerojatno predstavljat će dobru mogućnost da se procijeni napredak koji je postignut od veljače, ali će vjerojatno biti prerano za jasan stav o napretku u svim ciljevima.

Moj ured je u cijelosti angažiran sa lokalnim političarima i dužnosnicima da bi se postigao maksimalni mogući  napredak. Sa napretkom u nekoliko polja očekujemo prijenos što je više moguće nadležnosti prije donošenja odluke o potpunoj tranziciji. Vijeće za provedbu mira će se ponovo sastati u listopadu i najvjerojatnije dati opsežan pregled ciljeva i uvjeta potrebnih za tranziciju.

BUDUĆI IZAZOVI

Na kraju želim da se osvrnem na izazove pred BiH u predstojećih 6 mjeseci.

Glavni politički izazov ostaje isti – kako ispoštovati političke dogovore i sporazume o reformama u političkomu sustavu u kojemu tri zajednice imaju suprostavljene vizije budućnosti zemlje. Ovi konflikti se pojavljuju svakodnevno u obliku suprostavljenih mišljenja o svakomu pojedinom pitanju na dnevnom redu vlasti. Siguran sam da će predsjedatelj Vijeća ministara potvrditi ovo moje zapažanje.

U tomu smislu nastojat ću da pomognem vlastima da ispune pet ciljeva i dva uvjeta za zatvaranje OHR-a. Sigurno je da to neće biti lako, ali mora biti završeno, kako bi se angažman međunarodne zajednice mogao preusmjeriti i što je moguće više nadležnosti biti preneseno na lokalne organe vlasti.

U nekom trenutku strane morat će zajedno riješiti ova pitanja kroz ustavnu reformu. Početkom veljače politički lideri su odlučili da odlože diskusiju o ustavnoj reformi do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

U ovomu trenutku njihovi prijedlozi su toliko međusobno udaljeni da postoji rizik da to pitanje postane novo političko poprište i prije no što otpočnu ozbiljni razgovori.

Postoji ograničena prilika u periodu nakon općinskih izbora i prije općih izbora 2010. godine. Međutim, ne možemo sebi dopustiti zastoj kakav smo imali nakon odbijanja izmjena i dopuna iz travnja 2006. godine. Čak i nakon što strane pokažu spremnost za kompromisom biće i dalje potrebito da međunarodna zajednica omogući taj proces.

Dopustite mi da budem jasan, postignut je značajan napredak, ali posao međunarodne zajednice u BiH nije završen. Predviđeno je da, nakon tranzicije sa OHR-a na EUSR-a, Europska unija preuzme vodeću ulogu u ime međunarodne zajednice u BiH.

Došao je trenutak da EU ozbiljno planira svoju daljnju vodeću ulogu, ne samo u smislu svoje vlastite politike i kapaciteta nego i u smislu suradnje sa drugim članovima međunarodne zajednice na terenu.

Kao i uvijek razvoj događaja u BiH će biti potrebno ozbiljno pratiti. Naša prva zadaća bit će da osiguramo da političke tenzije tijekom općinskih izbora ne dovedu do ozbiljnog pogoršanja političke atmosfere.

Važan izazov za bh. vlasti biće implementacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji sadrži ne samo prednosti nego i obveze. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju znači da se svako sada mora baviti budućnošću.

Često dolazi do nekog problema zato su obično bh. lideri zastali u prošlosti. To će se morati odraziti u budućemu cjelokupnom angažmanu EU u Bosni i Hercegovini, ali i angažmanu Ujedinjenih nacija oko Bosne i Hercegovine.

Prešli smo veliki put. Perspektiva integracije u EU – jedina pozitivna alternativa za budućnost BiH- je sve bliže. Trebamo osigurati da lideri Bosne i Hercegovine na najbolji način iskoriste tu šansu. Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju europsku budućnost. Moraju u cijelosti vjerovati da smo mi tu da im pomognemo.

Hvala vam.