Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se daljena stav 12. 1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava vladavine zakona, u koju građani imaju povjerenja, preduslov za trajni mir te za samodorživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Pozivajući se uz tona stav 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) pomenute Deklaracije prema kojemu je uspostava sudskih institucija na državnom nivou, čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu a koje bi se bavile krivičnim djelima koja su počinili zvaničnici Bosne i Hercegovine u toku obavljanja službene dužnosti kao i upravnim i izbornim pitanjima, osnovni preduslov za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini;
Imajući na umu ponovo osnaženu startegiju sudske reforme u cilju jačanja napora za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini iz 2002/2003 godine koju je podržao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira na sastanku održanom 28. februara 2002. godine konstatujući je da je pomenuta strategija osmišljena u cilju odgovora na pozive upućene od strane vlasti u Bosni i Hercegovini koje traže jači angažman međunarodne zajednice po pitanju privrednog kriminala, korupcije i problema sa kojima se suočava sudski sistem;
Uzimajući u obzir činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 7. maja 2002. godine u Sarajevu pozvao organe vlasti Bosne i Hercegovine da osiguraju brzo uspostavljanje Suda Bosne i Hercegovine podsjećajući ih da je potrebno da Apelaciono odjeljenje Suda bude operativno kako bi donosilo odluke vezano za izborne žalbe te apelirajući na organe vlasti da odmah pronađu održivo rješenje za problem lokacije Suda;
Uzimajući u obzir dalje činjenicu da je u kominikeu izdatom u Sarajevu 31. jula 2002. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira naveo kako Odbor pozdravlja osnivanje Posebnih vijeća i podržava prijedlog Visokog predstavnika da u sastav Suda Bosne i Hercegovine i Tužilaštva Bosne i Hercegovine uključi domaće i međunarodne sudije i tužioce kroz Posebno vijeće/odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju;
Imajući na umu da kriminalne aktivnosti i dalje ugrožavaju ekonomska, fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će osnivanje Posebnog Vijeća za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u sklopu pomenutog Suda Bosne i Hercegovine unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;
Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strane investicije te iz svih gore navedenih razloga;
Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio ove odluke
Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine na dan predviđen u članu 13. zakona, na privremenoj osnovi sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 24. januar 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
Uvod
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 29/00), izmijenjen i dopunjen članom 73. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 15/02), dalje izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 24/02) (u daljem tekstu: Zakon), ovim se mijenja i dopunjava kako slijedi:
Član 1.
Član 9. stav 2. Zakona se briše.
Član 2.
Član 13. Zakona se briše i zamjenjuje se novim članom 13. koji glasi:
“1. Sud je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
2. Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kada ta krivična djela:
a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine;
b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorije datog entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
3. U nadležnosti Suda je takođe da:
a) zauzima konačan i pravno obavezujući stav vezan za provođenje zakona Bosne i Hercegovine imeđunarodnih ugovorana zahtjev bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kojem je povjereno provođenje zakona Bosne i Hercegovine;
b) odlučuje o pitanjima koja se tiču provođenja međunarodnih i međuentitetskih krivičnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom i drugim međunarodnim policijskim organima, kao što su transfer osuđene osobe, izručenje i predaja osoba, koji se zahtijevaju od bilo kojeg organa na području Bosne i Hercegovine od strane druge države, odnosno međunarodnog suda ili tribunala;
c) rješava sukob nadležnosti između sudova entiteta, između sudova entiteta i Suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te između Suda Bosne i Hercegovine i bilo kojeg drugog suda;
d) odlučuje o ponavljanju krivičnog postupka za krivična djela predviđena zakonima države Bosne i Hercegovine.”
Član 3.
U članu 14. stav 2. tačka c), iza riječi “i sudova Brčko Distrikta”, dodaju se slijedeće riječi “te između Suda Bosne i Hercegovine i bilo kojeg drugog suda”.
Član 4.
U članu 15. stav 1. se briše i zamjenjuje se novim stavom 1. koji glasi:
“1. Sud je nadležan da odlučuje po:
a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog Suda;
b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog Suda;
c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka.”
Član 5.
Član 16, član 17. i član 18. Zakona se brišu.
Član 6.
Član 23. kako je izmijenjen i dopunjen briše se i zamjenjuje novim članom 23. koji glasi:
“1. Upravno odjeljenje se sastoji od najmanje pet sudija.
2. Krivično odjeljenje se sastoji od najmanje deset sudija.
3. Apelaciono odjeljenje se sastoji od najmanje deset sudija.
4. Odjeljenja sude u vijećima sastavljenim od po troje sudija.
5. Od sudije iz drugog odjeljenja može se tražiti da sudi u Apelacionom odjeljenju, osim u Posebnom apelacionom vijeću.”
Član 7.
Član 24. stavovi 3, 4. i 5. kako su izmijenjeni i dopunjeni brišu se i zamjenjuju novim stavovima 3. i 4, koji glase:
“3. Sudije pojedinačno mogu obavljati i dužnosti sudije za prethodni postupak i sudije za prethodno saslušanje.
4. Krivičnim odjeljenjem predsjedava predsjednik odjeljenja kojeg biraju sve sudije odjeljenja.”
Član 8.
Član 32, član 33, član 34, član 35, član 36, član 37, član 38, član 39, član 40, član 41. i član 42. Zakona se brišu.
Član 9.
Član 44, član 45, član 46, član 47, član 48, član 49, član 50, član 51, član 52, član 53, član 54, član 55, član 56, član 57, član 58, član 59. i član 60. Zakona se brišu.
Član 10.
U članu 61. stav 1. riječi “u skladu sa članom 37. ovog zakona” i riječi “u skladu sa članom 57. ovog zakona” se brišu.
Član 61. stav 4. kako je izmijenjen i dopunjen briše se.
Član 11.
Član 63. i član 64. Zakona se brišu.
Član 12.
Član 65. kako je izmijenjen i dopunjen briše se i zamjenjuje se novim članom 65. koji glasi:
“1. U prelaznom periodu može se imenovati jedan broj od najviše šest (6) međunarodnih sudija u posebna vijeća za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju pri Krivičnom i Apelacionom odjeljenju. Međunarodne sudije ne smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje od susjednih zemalja. Prelazni period može trajati najduže četiri godine.
2. Međunarodne sudije neće se smatrati odgovorni u krivičnom ili parničnom postupku za bilo koju radnju počinjenu u vršenju svojih dužnosti prema ovom zakonu.
Član 13.
Stupanje na snagu
Ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine stupa na snagu 01. 02. 2003. godine.