Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine

Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku dane člankom V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja spomenutog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to cijeni nužnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedba mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude cijenio nužnim” o određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se osigurao temelj za gospodarski rast i strane investicije;

Uz uvažavanje stavka I.2.a Zaključaka donesenih na spomenutoj konferenciji u Bonu koji potvrđuju “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “bitnog značenja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti utemeljen na sposobnostima, da se mora uspostaviti institucija za edukaciju sudaca i tužitelja, te da je kontrola pravosudnog sustava element od bitnog značenja za spomenuti proces;

Rukovodeći se stavkom II.2 Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira (Madrid, 16.12.1998. godine) u kojoj se “naglašava značenje pojačanih napora u provedbi reforme pravosuđa, koje usklađuje Visoki predstavnik, kako bi se pružila potpora naporima organa vlasti u Bosni i Hercegovini”, te “apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija strategijski plan sveobuhvatne reforme pravosuđa, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročni prioriteti, uz konzultacije s tijelima vlasti, Vijećem Europe, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama”;

Imajući u vidu Deklaraciju Vijeća za provedbu mira (Brisel 23. i 24. svibnja 2000. godine) kojom se zahtijeva uspostava istinski neovisnog i nepristranog pravosuđa kako bi se osigurala vladavina prava u svim kaznenim, građanskim i gospodarskim stvarima, te priznajući “trajnu potrebu za međunarodnom nadzornom institucijom za reformu pravosuđa u iščekivanju da OHR dođe do rješenja glede Programa reforme pravosuđa” te da Vijeće “podržava daljnje napore Visokog predstavnika da predvodi aktivnosti u reformi pravosuđa i usklađuje napore međunarodne zajednice po tom pitanju.”

Uzimajući u obzir Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (Sarajevo, 13.07.2000. godine) u kojem stoji da su se “Upravni odbor i Visoki predstavnik suglasili da je po pitanju reforme pravosuđa i unapređenja vladavine prava potreban trajan angažman međunarodne zajednice” i da će “za tu svrhu, Visoki predstavnik utemeljiti Neovisno pravosudno povjerenstvo”;

Pozivajući se na Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 28.02.2002. godine, u kojem Upravni odbor podržava pooštrenu strategiju reforme pravosuđa Neovisnog pravosudnog povjerenstva za 2002/03. godinu, kao i uvažavajući, između ostalog, značaj utemeljenja Visokog sudbenog vijeća za BiH i reorganizacije sudova, a što se dalje ponavlja u Komunikeu od 7.05.2002. godine;

Pozivajući se na odluke kojim su donijeti zakoni o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, Visokom sudbenom i tužiteljskom savjetu Republike Srpske, Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine i Uputea od 23.05.2002. godine, kako bi se ojačala neovisnost pravosuđa i osiguralo da ponovna imenovanja sudaca i tužitelja budu sukladna reorganizaciji sudova i tužiteljstava;

Pozivajući se dalje na Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 25. i 26. rujna 2003. godine u kojem se Upravni odbor: “suglasio produžiti mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva, kao i prijelazni period Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća do 31.03.2004. godine. Upravni odbor je čvrsto podržao utemeljenje jednog Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća na razini države i apelirao je na vlasti BiH da u tome odmah daju svoj doprinos.” 

Pozdravljajući postizanje sporazuma između entiteta o prenošenju određenih odgovornosti koje se odnose na pravosuđe na nivo Bosne i Hercegovine, kojim se omogućava utemeljenje jednog Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća na razini Bosne i Hercegovine;

Uočavajući činjenicuda zakon o jednom Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću na razini Bosne i Hercegovine neće stupiti na snagu do 1.04.2004. godine i da postoji potreba da se prijelazni period za tri postojeća zakona o VSTV-u na državnoj i entitetskoj razini produži do kraja svibnja 2004. godine kako bi se osigurao kontinuiran rad Vijeća i njihova kasnija pretvorba u jedno Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće na razini Bosne i Herecegovine, kako je predviđeno u gore spomenutom sporazumu;

Pozivajući se na prethodne odluke Visokog predstavnika, odluku br. 167/02 o donošenju Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine, a koja je objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, 15/02, “Službenim novinama Federacije  Bosne i Hercegovine”, 29/02, “Službenom glasniku Republike Srpske”, 40/02, i u “Službenom glasniku Brčko Distrikta” 11/02, odluku 15/02 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine, koja je objavljena u ”Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, 26/02,  “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, 47/02, “Službenom glasniku Republike Srpske”, 58/02 i u “Službenom glasniku Brčko Distrikta” 12/02, odluku 62/02  o donošenju Zakona o novim izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine, koja je objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, 35/02, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, 62/02, i u “Službenom glasniku Republike Srpske”, 77/02 i odluku 164/03 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine, koja je objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, 42/03, i u “Službenom glasniku Brčko Distrikta”, 28/03.

Ovim donosim sljedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine,

koji je priložen kao sastavni dio ove odluke.

Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine, danom određenim u članku 7. ovog zakona, na privremenom temelju, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i dodatnih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odgode u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.   

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VISOKOM SUDBENOM I TUŽITELJSKOM VIJEĆU BOSNE I HERCEGOVINE

Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 15/02), u izmijenjenom i dopunjenom obliku (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 26/02, br. 35/02 i br.42/03) (u daljem tekstu: “Zakon”), ovim dobija sljedeće nove izmjene i dopune:

Članak 1.

U članku 66, stavak 1, riječi “do 31.03.2004. godine” zamjenjuju se riječima “do 31.05.2004. godine”.

Članak 2.

Članak 67, stavak 2. se briše.

Članak 3.

U članku 67, stavak 4, riječi “Do 31.03. 2004. godine“ zamjenjuju se riječima “Do 31.05. 2004. godine”.

Članak 4.

U članku 68, prva rečenica, riječi “do 31.03. 2004. godine” zamjenjuju se riječima “do 31.05. 2004. godine”. 

U članku 68, druga rečenica, riječi “ 1.04. 2004. godine” zamjenjuju se riječima “1.06. 2004. godine”.

Članak 5.

Članak 69. briše se.

Članak 6.

Iza članka 73, dodaje se novi članak 73.a, koji glasi:

“Osoblje Neovisnog pravosudnog povjerenstva prelazi u Sekretarijat iz članka 15. ovog zakona  i Ured stegovnog tužitelja iz članka 47.”

Članak 7.

Ovaj zakon stupa na snagu 01.04.2004. godine  i objavljuje se u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i u “Službenom glasniku Brčko Distrikta”.