Odluka kojom se donosi Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH

Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se daljena stav 12. 1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava, u koju građani imaju povjerenja, preduslov za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;

Pozivajući se uz tona stav 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) pomenute  Deklaracije prema kojemu je uspostava sudskih institucija na državnom nivou, čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu, a koje bi se bavile krivičnim djelima koja su počinili zvaničnici Bosne i Hercegovine u toku obavljanja službene dužnosti kao i upravnim i izbornim pitanjima, osnovni preduslov za uspostavu vladavine prava u Bosni i Hercegovini;   

Imajući na umu ponovo osnaženu strategiju sudske reforme u cilju jačanja  napora za uspostavu vladavine prava u Bosni i Hercegovini iz 2002/2003 godine koju je podržao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira na sastanku održanom 28. februara 2002. godine konstatujući je da je pomenuta strategija osmišljena u cilju odgovora na pozive upućene od strane vlasti u Bosni i Hercegovini koje traže jači angažman međunarodne zajednice po pitanju privrednog kriminala, korupcije i problema sa kojima se suočava sudski sistem;

Uzimajući u obzir činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 7. maja 2002. godine u Sarajevu pozvao organe vlasti Bosne i Hercegovine da osiguraju brzo uspostavljanje Suda Bosne i Hercegovine podsjećajući ih da je potrebno da Apelaciono odjeljenje Suda bude operativno kako bi donosilo odluke vezano za izborne žalbe, te apelirajući na organe vlasti da odmah pronađu održivo rješenje za problem lokacije Suda;

Uzimajući u obzir dalje činjenicu da je u kominikeu izdatom u Sarajevu 31. jula 2002. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira naveo kako Odbor pozdravlja osnivanje Posebnih vijeća i podržava prijedlog Visokog predstavnika da u sastav Suda Bosne i Hercegovine i Tužilaštva Bosne i Hercegovine uključi domaće i međunarodne sudije i tužioce kroz Posebno vijeće/odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju;

Imajući na umu da kriminalne aktivnosti i dalje ugrožavaju ekonomska, fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će osnivanje Posebnog Vijeća za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u sklopu pomenutog Suda Bosne i Hercegovine unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;

Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strane investicije, te iz svih gore navedenih razloga;

Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine,

koji je priložen kao sastavni dio ove odluke

Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine na dan predviđen u članu 3. zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O NOVIM IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

Uvod

Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 29/00), izmijenjen i dopunjen članom 73. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 15/02), dalje izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02), te dalje izmijenjen i dopunjen Zakonom o novim izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/03) (u daljem tekstu: Zakon), ovim se mijenja i dopunjuje kako slijedi:

Član 1.

Član 24. stav 2. Zakona briše se i zamjenjuje novim stavom koji glasi:

“2. Međunarodni sudija iz posebnih vijeća ne učestvuje u radu niti jednog drugog vijeća Krivičnog ili Upravnog odjela.”

Član 2.

U izmijenjenom i dopunjenom članu 65. stav 1. Zakona, brišu se riječi “maksimalno šest (6)”.

U članu 65, nakon drugog stava dodaje se slijedeći stav 3.:

“3. Međunarodne sudije su ovlaštene da koriste engleski jezik u svim postupcima pred Sudom Bosne i Hercegovine. Prevod/tumačenje na jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine obezbjeđuje sudski tumač”.

Član 3.

Ovaj Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine stupa na snagu 29. oktobra 2003. godine.