Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se takođe na član III.5(a) Ustava Bosne i Hercegovine, kojim se utvrđuje da će “Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnost”, pored ostalog, u stvarima “koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine”;
Uzimajući u obzir potrebu za nezavisnim informacijama i analizama od značaja za sigurnost Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući konkretnu potrebu za uspostavom mehanizma za prikupljanje informacija o prijetnjama Bosni i Hercegovini odnosno njenom ustavnom poretku te o aktima koji su kažnjivi prema međunarodnom pravu;
S obzirom na trajnu potrebu za osiguranjem najvišeg nivoa međunarodno priznatih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, uključujući i prava koja su sadržana u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima;
Ramotrivši i imajući na umu sve gore navedeno Visoki predstavnik donosi slijedeću:
ODLUKU
kojom se uspostavlja Stručna komisija za reformu obavještajno-sigurnosnih poslova
Član 1.
Stručna komisija za reformu obavještajno-sigurnosnih poslova Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: “Komisija”), koja se ovom odlukom uspostavlja, bit će odgovorna za izradu i vršenje izmjena i dopuna zakona čije donošenje se može tražiti od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u oblastima utvrđenim u skladu sa tekstom ove odluke. Komisija će takođe biti nadležna, bude li to cijenila neophodnim, za izradu propisa i operativnih planova potrebnih radi osiguravanja provedbe tih zakona.
Član 2.
Komisija će razmatrati pravne mjere neophodne za reformu obavještajno-sigurnosnih struktura u Bosni i Hercegovini, utvrditi postojeće zakonske odredbe koje se kose sa takvim potrebama i predlagati zakone i druge pravne instrumente u skladu sa slijedećim:
1) Jedinstvena obavještajno-sigurnosna agencija za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: Agencija) mora se uspostaviti sa jurisdikcijom na cijeloj teritoriiji Bosne i Hercegovine i nadležnošću za prikupljanje obavještajno-sigurnosnih podataka u cilju ostvarivanja sigurnosti Bosne i Hercegovine,uključujući i obavještajno-sigurnosne podatke o prijetnjama Bosni i Hercegovini ili njenom ustavnom poretku kao i o aktima koji su kažnjivi prema međunarodnom pravu.
2) Direktor i zamjenik (zamjenici) direktora Agencije, koji će biti odgovorni za upravljanje Agencijom, moraju biti imenovani na osnovu dokazane stručnosti i prethodnog iskustva u obavještajno-sigurnosnoj oblasti, a ne na osnovu političke opredijeljenosti.
3) Status službenika Agencije kao i način njihovog imenovanja, razrješenja i unapređenja moraju se jasno utvrditi.
4) Mora se osigurati izvršni nadzor nad radom Agencije. U tom smislu moraju se utvrditi nadležnosti Vijeća ministara.
5) Nad Agencijom se obavezno provodi parlamentarni nadzor. Radni ogran Parlamenta je naročito dužan nadgledati zakonitost rada Agencije i njene troškove.
6) Obavezno je utvrđivanje postupka za saradnju Agencije sa sličnim organima u drugim državama kao i sa relevantnim organima u Bosni i Hercegovini.
7) Agencija je dužna sarađivati sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju time što će, između ostalog, ovom sudu dostavljati podatke o osobama odgovornim za ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine.
8) Mora se uspostaviti mehanizam za reorganiziranje i smanjenje obima u obavještajno-sigurnosnoj oblasti. Podobnost bivših obavještajno-sigurnosnih službenika za zapošljavanje u Agenciji mora biti zasnovana na objektivnoj ocjeni rada.
9) Mora se uspostaviti efikasan sistem za određivanje povjerljivosti obavještajno-sigurnosnih podataka kao i sistem zaštite tih podataka.
Član 3.
Komisija će osigurati da zakoni i drugi pravni instrumenti pripremljeni u skladu sa čl. 1. i 2. ove odluke budu u skladu sa najboljim evropskim standardima iz obavještajno-sigurnosne oblasti i da sadrže garancije za zaštitu od zloupotreba. Te garancije će uključivati, između ostalog, slijedeće:
1. Agencija mora obavljati svoje poslove u skladu sa Ustavom BiH, uključujući i instrumente za zaštitu ljudskih prava iz njegovog dodatka. Agencija se naročito mora suzdržati od prikupljanja informacija o osobama samo na osnovu njihovog nacionalnog i rasnog porijekla, vjerskog ubjeđenja, seksualnog ponašanja, političkog mišljenja ili pripadnosti zakonitim pokretima ili organizacijama.
2. Agencija mora biti depolitizirana.
3. Mora se napraviti jasna razlika između statusa i ovlasti obavještajnih službenika u Agenciji i službenika službi za provedbu zakona u Bosni i Hercegovini.
4. Upotreba svih oblika nadzora mora se urediti strogim procedurama u skladu s principima zakonitosti, srazmjernosti i neophodnosti. Agencija može vršiti nadzor nad mjestima koja nemaju karakter javnog mjesta, nadzor telekomunikacija, elektronski nadzor i nadzor pismena samo u slučajevima kada je dato prethodno odobrenje nadležnog sudije Suda Bosne i Hercegovine.
5. Podaci o fizičkim osobama moraju biti:
- prikupljeni i obrađeni na objektivan, pravedan i zakonit način;
- sačuvani u konkretnu i propisanu svrhu, a ne smiju se koristiti na način koji nije u skladu sa tom svrhom;
- adekvatni, tačni, relevantni i u mjeri u kojoj ne prevazilaze svrhu u koju se pohranjuju;
- sačuvani u formi koja omogućava identifikaciju nosilaca podataka samo tokom perioda nužnog za ispunjavanje svrhe u koju se podaci čuvaju.
6. Osobi koja smatra da su njena prava povrijeđena činjenjem ili nečinjenjem Agencije, mora biti omogućeno da traži zaštitu.
7. Mora se uspostaviti mehanizam za nadzor usklađenosti rada Agencije sa njenim operativnim politikama i odgovarajućim zakonima, kao i za provjeravanje žalbi u vezi sa radom Agencije.
Član 4.
Komisija će izraditi operativni plan za osnivanje Agencije iz člana 2. ove odluke. Plan će biti izrađen kako bi se osiguralo da Agencija može započeti s radom do 1. januara 2004. godine.
Član 5.
U sastav Komisije će ući sedam (7) članova.
Vršilac dužnosti direktora Obavještajno-sigurnosne službe Federacije i direktor Obavještajno-bezbjednosne službe Republike Srpske imenuju po tri (3) člana Komisije, na osnovu stručnosti i iskustva iz obavještajne oblasti.
Visoki predstavnik će potvrditi navedena imenovanja članova Komisije.
Član 6.
Predsjedavajući, kojeg imenuje Visoki predstavnik za člana Komisije, bit će nadležan za usmjeravanje rada Komisije. Predsjedavajući izrađuje program rada i radne procedure, te zakazuje sastanke Komisije. Za održavanje sastanaka Komisije nije potreban poseban kvorum.
Predsjedavajući takođe može angažovati eksperte za pružanje stručne pomoći i dokaza na sastancima Komisije, bude li to smatrao neophodnim radi ispunjenja madanta Komisije u skladu s odredbama ove odluke.
Član 7.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 29. maj 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik