Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenavedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenavedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
S obzirom na stavak 12. 1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživo gospodarstvo koje može privući i zadržati i inostrane i domaće ulagače;
Konstatirajući činjenicu da je u kominikeu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira izdatom u Sarajevu 26. rujna 2003. godine Odbor primio k znanju Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN br. 1503, u kojoj se između ostalog međunarodna zajednica poziva da pruži podršku naporima Visokog predstavnika u cilju uspostave vijeća za ratne zločine;
Konstatirajući također i da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 1. travnja 2004. godine zadužio Visokog predstavnika da skupa sa tijelima vlasti u BiH sudjeluje u diskusiji slijedom koje bi se donijela odluka o pravnom procesu čiji je cilj uspostava jednog domaćeg Ureda registrara za ratne zločine (…) imajući na umu da bi prvi predmeti vezani za ratne zločine trebali biti procesuirani siječnja 2005. godine;
Pozivajući se na Sporazum između Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o uspostavi Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, koji su 1. prosinca 2004. godine potpisali Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Visoki predstavnik;
Imajući na umu relevantne odredbe Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 29/00, 24/02, 3/03, 42/03, 37/03, 9/04, 4/04, 35/04 i 61/04, u daljnjem tekstu: Zakon) kojima se predviđa imenovanje jednog broja međunarodnih sudaca u Odsjek I za ratne zločine Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine;
Uvjerenda je, iako se odgovornost za teška kršenja ljudskih prava do kojih je došlo tijekom sukoba tiče čitavog čovječanstva, to ipak u krajnjoj liniji odgovornost samih naroda Bosne i Hercegovine, te da će Ured registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, sukladno raspoloživim sredstvima, osigurati kako neophodnu fizičku infrastrukturu tako i pravnu i administrativnu pomoć u cilju stvaranja uvjeta koji će Sudu Bosne i Hercegovine i Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine omogućiti da zadovolje standarde međunarodne zajednice;
Imajući na umu kako žurnost tako i potrebu uspostave Odsjeka I za ratne zločine Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine te Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, kao i imenovanja međunarodnih sudaca u Odsjek I Suda Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući Zajedničku preporuku o imenovanju međunarodnih sudaca od 11. siječnja 2005. godine, koju su potpisali registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, zatim predsjednik Suda Bosne i Hercegovine te predsjednik Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, te iz svih gore navedenih razloga
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o imenovanju međunarodnog suca u Odsjek I za ratne zločine Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine
1. Sukladno izmijenjenim i dopunjenim člankom 65. stavak 4. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 29/00, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 9/04, 35/04 i 61/04, u daljem tekstu: Zakon), dole navedena osoba se ovom Odlukom imenuje na dužnost međunarodnog suca Odsjeka I za ratne zločine Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine:
Melchior Brilman
2. Međunarodni sudac se u prvom mandatu imenuje na period od dvije godine, a može biti ponovno imenovan sukladno Zakonu. Međunarodni sudac za vrijeme trajanja svoga mandata mora imati mjesto boravka u Bosni i Hercegovini, i ne može obavljati nikakve druge dužnosti koje nisu kompatibilne sa njegovom sudskom dužnošću, odnosno koje mogu utjecati na njegove radne rezultate kao suca angažiranog na puno radno vrijeme. U mjeri u kojoj je to moguće, svi drugi uvjeti za sudsku službu navedeni u Zakonu odnose se i na ovo imenovanje.
3. Međunarodni registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, Visokog predstavnika izvješćuje o svakoj pojavi, uključujući i one iz točke 2. ove Odluke, koja može dovesti do spriječenosti postavljenog međunarodnog suca da obnaša svoju dužnost. U slučaju podnošenja ostavke ili spriječenosti međunarodnog suca da na svom položaju ostane do isteka mandata, Visoki predstavnik imenuje drugu osobu koja će na toj dužnosti ostati do kraja toga mandata.
4. Za vrijeme trajanja svoga mandata, postavljeni sudac mora pohađati i završiti sve programe edukacije sukladno uputama predsjednika Suda Bosne i Hercegovine, i mora se pridržavati svih standarda profesionalnog ponašanja koje propisuje Sud Bosne i Hercegovine.
5. Postavljeni međunarodni sudac svoju dužnost suca obavlja sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima, donoseći odluke sukladno svome znanju i sposobnostima, savjesno, odgovorno i nepristrano, jačajući vladavinu prava, te štiteći prava i slobode pojedinaca koje su garantirane Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prije preuzimanja službenih dužnosti, što se mora desiti najkasnije do 21. ožujka 2005. godine, međunarodni sudac u tom smislu daje svečanu izjavu pred predsjednikom Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
6. Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će bez odlaganja objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 18. ožujka 2005. god. Paddy AshdownVisoki predstavnik