Odluka o imenovanju međunarodnog tužioca u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH
Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
S obzirom na stav 12. 1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduslov za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatujući činjenicu da je u kominikeu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira izdatom u Sarajevu 26. septembra 2003. godine Odbor primio k znanju Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN br. 1503, u kojoj se između ostalog međunarodna zajednica poziva da pruži podršku naporima Visokog predstavnika u cilju uspostave vijeća za ratne zločine;
Konstatirajući takođe i da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 1. aprila 2004. godine zadužio Visokog predstavnika da skupa sa organima vlasti u BiH učestvuje u diskusiji nakon koje bi se donijela odluka o pravnom procesu čiji je cilj uspostava jednog domaćeg Ureda registrara za ratne zločine (…) imajući na umu da bi prvi predmeti vezani za ratne zločine trebali biti procesuirani januara 2005. godine;
Pozivajući se na Sporazum između Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o uspostavi Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kojeg su 1. decembra 2004. godine potpisali Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Visoki predstavnik;
Imajući na umu relevantne odredbe Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04,) kojima se predviđa imenovanje jednog broja međunarodnih tužilaca u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine;
Uvjerenda je, iako se odgovornost za teška kršenja ljudskih prava do kojih je došlo u toku sukoba tiče čitavog čovječanstva, to ipak u krajnjoj liniji odgovornost samih naroda Bosne i Hercegovine, te da će Ured registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u skladu sa raspoloživim sredstvima, osigurati kako neophodnu fizičku infrastrukturu tako i pravnu i administrativnu pomoć u cilju stvaranja uslova koji će Sudu Bosne i Hercegovine i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine omogućiti da zadovolje standarde međunarodne zajednice;
Imajući stoga na umu kako hitnost tako i potrebu da se uspostavi Posebni odjel za ratne zločine pri Tužilaštvu Bosne i Hercegovine te Odsjek I za ratne zločine Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda BiH, te da se imenuju međunarodni tužioci u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kao i sve gore navedene razloge;
Konstatirajući Zajedničku preporuku o imenovanju međunarodnog tužioca od 14. decembra 2005. godine, koju su potpisali registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, zatim glavni tužilac Bosne i Hercegovine te predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine,
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o imenovanju međunarodnog tužioca u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine
1. U skladu sa članom 18a. stav 1., u izmijenjenom i dopunjenom obliku, Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04 u daljem tekstu: Zakon), sljedeće lice se ovim imenuje za međunarodnog tužioca u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine
Nicholas Koumijian
2. Međunarodni tužilac se u prvom mandatu imenuje na period od dvije godine, a može biti ponovno imenovan u skladu sa Zakonom. Međunarodni tužilac za vrijeme trajanja svog mandata mora imati mjesto boravka u Bosni i Hercegovini, i ne može obavljati nikakve druge dužnosti koje nisu kompatibilne sa njegovom tužilačkom funkcijom, odnosno koje mogu uticati na njegove radne rezultate kao tužioca angažovanog na puno radno vrijeme. U mjeri u kojoj je to moguće, svi drugi uslovi za tužilačku službu navedeni u Zakonu odnose se i na ovo imenovanje.
3. Međunarodni registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Visokog predstavnika obavještava o svakoj pojavi, uključujući i one iz tačke 2. ove Odluke, koja može dovesti do spriječenosti postavljenog međunarodnog tužioca da vrši svoju funkciju. U slučaju podnošenja ostavke ili spriječenosti međunarodnog tužioca da na svom položaju ostane do isteka mandata, Visoki predstavnik imenuje drugo lice koje će na toj funkciji ostati do kraja tog mandata.
4. Za vrijeme trajanja svog mandata, postavljeni tužilac mora pohađati i završiti sve programe edukacije u skladu sa uputama glavnog tužioca Bosne i Hercegovine, i mora se pridržavati svih standarda profesionalnog ponašanja koje propisuje Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
5. Postavljeni međunarodni tužilac svoju funkciju tužioca obavlja u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i njenim zakonima, donoseći odluke u skladu sa svojim znanjem i sposobnostima, savjesno, odgovorno i nepristrasno, jačajući vladavinu prava, te štiteći prava i slobode pojedinaca koje su garantovane Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prije preuzimanja službenih dužnosti, što se mora desiti najkasnije do 1. marta 2005. godine, međunarodni tužilac u tom smislu daje svečanu izjavu pred predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
6. Ova Odluka stupa na snagu odmah i biće bez odlaganja objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo , 24. februar 2005. god. Paddy AshdownVisoki predstavnik