Odluka o imenovanju međunarodnoga tužitelja u Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH
Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku dane u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada to cijeni nužnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnoga dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u pronalaženju rješenja za probleme sukladno gore navedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to cijeni nužnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (sukladno točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnoga sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
S obzirom na stavak 12. 1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine u kojemu je jasno rečeno da Vijeće cijeni da je utemeljenje pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživo gospodarstvo koje može privući i zadržati i inozemne i domaće ulagače;
Konstatirajući činjenicu da je u kominikeu Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira izdanom u Sarajevu 26. rujna 2003. godine Odbor primio k znanju Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN br. 1503, u kojoj se između ostalog međunarodna zajednica poziva da pruži potporu naporima Visokoga predstavnika u cilju utemeljenja Vijeća za ratne zločine;
Konstatirajući također da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 1. travnja 2004. godine zadužio Visokoga predstavnika da zajedno s tijelima vlasti u BiH sudjeluje u diskusiji slijedom koje bi se donijela odluka o pravnom procesu čiji je cilj utemeljenje jednog domaćeg Ureda registrara za ratne zločine (…) imajući na umu da bi prvi predmeti vezani za ratne zločine trebali biti procesuirani siječnja 2005. godine;
Pozivajući se na Sporazum između Visokoga predstavnika za Bosnu i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o utemeljenju Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju kaznenoga i prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnoga odjela za ratne zločine te Posebnoga odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, koji su 1. prosinca 2004. godine potpisali Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Visoki predstavnik;
Imajući na umu relevantne odredbe Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04, u daljem tekstu: Zakon) kojima se predviđa imenovanje jednoga broja međunarodnih tužitelja u Posebni odjel za ratne zločine;
Uvjerenda je, iako se odgovornost za teška kršenja ljudskih prava do kojih je došlo tijekom sukoba tiče cijelog čovječanstva, to ipak na koncu odgovornost samih naroda Bosne i Hercegovine, te da će Ured registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju kaznenoga i prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnoga odjela za ratne zločine te Posebnoga odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, sukladno raspoloživim sredstvima, osigurati kako nužnu fizičku infrastrukturu, tako i pravnu i administrativnu pomoć u cilju stvaranja uvjeta koji će Sudu Bosne i Hercegovine i Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine omogućiti udovoljenje standardima međunarodne zajednice;
Imajućina umu kako hitnost, tako i potrebu za utemeljenjem Posebnoga odjela za ratne zločine u Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine i Odsjeka I za ratne zločine kaznenoga i prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, te za imenovanjem međunarodnih tužitelja u Posebni odjel za ratne zločine iz svih naprijed navedenih razloga,
Uzimajući u obzir Zajedničku preporuku za imenovanje međunarodnoga tužitelja, koju su 10. svibnja 2005. potpisali registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju kaznenoga i prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnoga odjela za ratne zločine te Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, glavni tužitelj Bosne i Hercegovine i predsjednik Visokoga sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine,
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o imenovanju međunarodnoga tužitelja u Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine
1. Sukladno izmijenjenom i dopunjenom članku 18. stavak 1. Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04, u daljem tekstu: Zakon), niže navedena osoba ovom se Odlukom imenuje na dužnost međunarodnoga tužitelja u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine:
Michael P. McVicker
2. Međunarodni tužitelj imenuje se u prvome mandatu na razdoblje od dvije godine, a može biti ponovno imenovan sukladno Zakonu. Međunarodni tužitelj za vrijeme trajanja svoga mandata mora imati mjesto boravka u Bosni i Hercegovini, i ne može obnašati nikakve druge dužnosti koje nisu sukladne njegovoj tužiteljskoj dužnosti, odnosno koje mogu utjecati na njegove radne rezultate kao tužitelja angažiranog na puno radno vrijeme. U mjeri u kojoj je to moguće, svi drugi uvjeti za tužiteljsku službu navedeni u Zakonu odnose se i na ovo imenovanje.
3. Međunarodni registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju kaznenoga i prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnoga odjela za ratne zločine te Posebnoga odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, izvješćuje Visokoga predstavnika o svakoj pojavi, uključujući i one iz točke 2. ove Odluke, koja može dovesti do spriječenosti postavljenog međunarodnog tužitelja da obnaša svoju dužnost. U slučaju podnošenja ostavke ili spriječenosti međunarodnogatužitelja da na svome položaju ostane do isteka mandata, Visoki predstavnik imenuje drugu osobu koja će na toj dužnosti ostati do kraja toga mandata.
4. Za vrijeme trajanja svoga mandata, postavljeni tužitelj mora pohađati i završiti sve programe edukacije sukladno uputama glavnoga tužitelja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, i mora se pridržavati svih standarda profesionalnoga ponašanja koje propisuje Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine.
5. Postavljeni međunarodni tužitelj obnaša svoju dužnost tužitelja sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine i njezinim zakonima, donoseći odluke sukladno svom znanju i sposobnostima, savjesno, odgovorno i nepristrano, jačajući vladavinu prava, te štiteći prava i slobode pojedinaca koje su zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prije preuzimanja svoje službene dužnosti, koje mora biti obavljeno do 17. svibnja 2005. godine, međunarodni tužitelj u tom smislu daje svečanu izjavu pred predsjednikom Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
6. Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će bez odgode objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo , 11. svibnja 2005 Paddy AshdownVisoki predstavnika