Koristeći se ovlastima koja su mi dana u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1.(d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to cijeni nužnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na članak II, 8 prethodno spomenutog sporazuma prema čijim odredbama Visoki predstavnik može, pored civilnih povjerenstava konkretno navedenih u članku II istog Sporazuma, uspostaviti druga civilna povjerenstva kako bi potpomogao izvršenje svog mandata;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o provedbi mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika uporabiti svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada cijeni da je to nužno” o određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta;
Uz uvažavanje stavka I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj konferenciji u Bonu koji potvrđuju “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “bitnog značenja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti utemeljen na sposobnostima, da se mora uspostaviti institucija za edukaciju sudaca i tužitelja, te da je kontrola pravosudnog sustava element od bitnog značenja za pomenuti proces;
Rukovodeći se stavkom II.2 Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira (Madrid, 16.12.1998. godine) u kojoj se “naglašava značaj pojačanih napora u provedbi reforme pravosuđa, koje usklađuje Visoki predstavnik, kako bi se pružila potpora naporima organa vlasti u Bosni i Hercegovini”, te “apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija strategijski plan sveobuhvatne reforme pravosuđa, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročni prioriteti, uz konzultacije sa organima vlasti, Vijećem Evrope, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama”;
Imajući u vidu Deklaraciju Vijeća za provedbu mira (Brisel 23. i 24. svibnja 2000. godine) kojom se zahtijeva uspostava istinski neovisnog i nepristranog pravosuđa kako bi se osigurala vladavina prava u svim kaznenim, građanskim i gospodarskim stvarima, te priznajući “trajnu potrebu za međunarodnom nadzornom institucijom za reformu pravosuđa u iščekivanju da OHR dođe do rješenja glede Programa reforme pravosuđa” te da Vijeće “podržava daljnje napore Visokog predstavnika da predvodi aktivnosti u reformi pravosuđa i usklađuje napore međunarodne zajednice po tom pitanju”;
Uzimajući u obzir Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (Sarajevo, 13.07.2000. godine) u kojem stoji da su se “Upravni odbor i Visoki predstavnik suglasili da je po pitanju reforme pravosuđa i unapređenja vladavine prava potreban trajan angažman međunarodne zajednice” i da će “za tu svrhu, Visoki predstavnik uspostaviti Neovisno pravosudno povjerenstvo”;
Pozivajući se na Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 28.02.2002. godine, u kojem Upravni odbor podržava pooštrenu strategiju reforme pravosuđa Neovisnog pravosudnog povjerenstva za 2002/03. godinu, kao i uvažavajući, između ostalog, značaj utemeljenja Visokog sudbenog vijeća za BiH i reorganizacije sudova, a što se dalje ponavlja u Komunikeu od 7.05.2002. godine;
Pozivajući se na odluke kojim su donijeti zakoni o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, Visokom sudbenom i tužiteljskom savjetu Republike Srpske, Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine i Uputstva od 23.05.2002. godine, kako bi se ojačala neovisnost pravosuđa i osiguralo da ponovna imenovanja sudaca i tužitelja budu sukladna reorganizaciji sudova i tužiteljstava;
Konstatirajući da, Neovisno pravosudno povjerenstvo, između ostalog, ima ulogu da kao sekretarijat pruža potporu Visokim sudbenim i tužiteljskim vijećima u toku prijelaznog perioda;
Pozivajući se dalje na Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 25. i 26. rujna 2003. godine u kojem se Upravni odbor: “suglasio produžiti mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva, kao i prijelazni period Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća do 31.03.2004. godine. Upravni odbor je čvrsto podržao ustroj jednog Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća na razini države i apelirao je na vlasti BiH da u tome odmah daju svoj doprinos;
Pozivajući se na raniju Odluku Visokog predstavnika broj 94/01 o utemeljenju Neovisnog pravosudnog povjerenstva, objavljenu u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 10/01, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” broj 14/01 i u “Službenom glasniku Republike Srpske” broj 17/01, Odluku broj 16/02 o mandatu Neovisnog pravosudnog povjerenstva, objavljenu u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” broj 40/02 i “Službenom glasniku Republike Srpske” broj 55/02, te Odluku broj 95/03 o novom mandatu Neovisnog pravosudnog povjerenstva, objavljenu u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” 3/03;
Na temelju svega gore spomenutog, ovim donosim slijedeću:
ODLUKU
o produženju mandata Neovisnog pravosudnog povjerenstva
1. Ovom se Odlukom produžava mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva kojem se dodjeljuju niže spomenute nadležnosti i ovlasti.
2. Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva je i dalje sljedeći:
- pružanje potpore, u svojstvu sekretarijata, radu Visokog sudbenog i
tužiteljskog savjeta Republike Srpske, Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije BiH i Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH u prijelaznom periodu, koji traje do 31. ožujka;
- obavljanje funkcije stegovnog tužitelja u stegovnim pitanjima pred spomenutim vijećima;
- davanje savjeta lokalnim organima vlasti i stručnim pravnim
organizacijama o svim pitanjima koja utječu na sudstvo, njegovu reorganizaciju i upravu.
3. Osim toga, Neovisno pravosudno povjerenstvo ima ovlasti, u suglasnosti sa gore navedenim vijećima, poduzeti sve nužne mjere da osigura odgovarajuće smanjenje broja osoblja i preobrazbu preostalog dijela Neovisnog pravosudnog povjerenstva u sekretarijat jednog Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, ukoliko ono bude osnovano na razini države, shodno Uputi Visokog predstavnika od 23.05.2003. godine.
4. U izvršavanju svog mandata i nadležnosti, Neovisno pravosudno povjerenstvo je ovlašteno inicirati kontakte sa međunarodnim organizacijama i domaćim tijelima, agencijama, institucijama, odnosno organizacijama kako bi se unaprijedili projekti vladavine prava koji utječu na sustav sudova, njegovu reorganizaciju, i potporu Visokim sudbenim i tužiteljskim vijećima.
5. Svi sudovi, tužiteljstva i državne agencije na svim razinama, uključujući sve suce, tužitelje, osoblje u sudovima i vladine zvaničnike, dužni su surađivati s Neovisnim pravosudnim povjerenstvom i pružiti sve informacije koje Neovisno pravosudno povjerenstvo cijeni nužnim u obavljanju njegovih zadataka navedenih u stavku 2. ove Odluke.
6. Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva produžuje se od 01.01.2003. godine i istječe najkasnije 31.03.2004. godine.
7. Ova odluka stupa na snagu odmah i bez odgode bit će objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 20.11.2003. godine Paddy Ashdown Visoki predstavnik